Dostava 2-3 dni
Isporuka: 2-4 dana od narudžbe
30 dni za vračilo
30 dnevni garancijski rok za zamjene / povrate
Brezplačna dostava
Za narudžbe iznad 799 kn besplatna poštarina
Košarica
Košarica

SAVJETI ZA PRAVILAN IZBOR TRKAČE OBUĆE

 SAVJETI ZA PRAVI ODABIR TRKAĆE OBUTVE!

 

Trkačicama i trkačima s prekomjernom pronacijom nije problem naći prave trkaće tenisice. S obzirom na to da je takvih trkača najviše, najšira je i ponuda takvih modela. Modeli prikladni za kontrolu pronacije već se naizgled razlikuju od ostalih; srednji dio potplata na unutrašnjoj strani obuće (ako pogledamo sa strane) izrađen je od različito tvrdih materijala, koji se razlikuju prema boji (tvrđi materijali su u tamnijim bojama). Neki modeli čak imaju nastavke iz plastičnih dijelova, kao stabilizatore pete. Ako se izrazimo tehnički, to su modeli iz kategorije STABILNIH tenisica.
 

Za vas, koji imate SUPINACIJU (supinacija - visok luk stopala), teže je naći prikladan model. Takvih trkača ima dosta manje, a ujedno ni modela ne postoji baš previše. Potrebni su vam modeli koji su snažno i neutralno ublažavani, što znači da nemaju nikakvih nastavaka za stabilnost. Vizualno to znači da je najčešće središnji dio iz samo jednog materijala, odnosno da ima dodane samo uloške za dodatno ublažavanje, a oni su mekši od osnovnog dijela potplata i ne tvrđi kao u slučaju prekomjerne PRONACIJE (pronacija – nizak stopalni luk).


KLASIČAN OBLIK STOPALA I KLASIČAN NAČIN TRČANJA 
U tom slučaju možete birati među modelima iz obe prethodne grupe (modeli za pronaciju ili modeli za supinaciju), osim među onima koji su namijenjeni vrlo jakoj pronaciji (to so modeli koji imaju vrlo jake dodatke za stabilnost pete na unutrašnjoj strani i nešto su teži).

U boljim trgovinama možete naći trkaće tenisice označene prema namjeni, što vam olakšava biranje. Najbolja mogućnost da provjerite svoj izbor je da određen model isprobate na trčanju, to vam nude razni događaji i natjecanja. Najčešća greška koju trkači učine je ta, da izaberu model kojim je zadovoljan neki od prijatelja ili znanaca. Ako su naše karakteristike slične (težina, količina treninga, oblik stopala), onda je to posve u redu, u suprotnom nam takav dobronamjeran savjet prije škodi, nego koristi. 

PRIKLADNA TEŽINA TRKAĆIH TENISICA 
Kako važna je težina trkaće obuće i što možemo saznati o obući u odnosu na njenu težinu? Tko neka bira obuću u odnosu na težinu a tko zbog nekih drugih tehničkih karakteristika? Među trkačima je obično vrlo »važna« informacija težina obuće. To je istina, ali samo za vrlo dobro trenirane trkače ili natjecatelje. Svima koji u trčanju želite prije svega uživati, savjetujem da je težina tek zadnja karakteristika obuće prilikom kupovine. Važniji su stabilnost, ublažavanje, kontrola pronacije, vodljivost itd. Poslijednji trendovi pri izradi tenisica pokazuju da vrlo laganih modela ima sve manje. Takvi modeli obuće namijenjeni su natjecateljima, gdje i težina može pomoći do boljih rezultata.

 Modele bi s obzirom na težinu mogli podijeliti u tri grupe: 

  • vrlo lagane trkaće tenisice (do cca. 250 g.), natjecatelji ih zovu »racerke«, znači u osnovi su namjenjene natjecanjima i dobro treniranim sportašima(e Competition …),
  • lagane trkaće tenisice (između 250 i 300 g.), za većinu rekreativaca prikladni tako za brze treninge kao i za natjecanja,  
  • teže trkaće tenisice (između 300 i 350 g.), za trkače kojima je potrebno mnogo ublažavanja i velika stabilnost,
  • vrlo »teški« trkaći modeli, iznad 350 g. Takvi modeli reguliraju najveće odstupanje trkača od prosjeka (npr. ekstremna pronacija, vrlo visoka težina trkača, itd.)

KAKO BIRAMO PRAVU VELIČINU TRKAĆIH TENISICA? 
Budimo pažljivi prilikom izbora veličine tenisica. Veličina trkaćih tenisica uvijek je nešto manji model od klasičnih cipela. Glavni razlog je taj, da je unutrašnji dio trkaće tenisice dodatno podložen (prije svega u dijelu pete), zbog boljeg prianjanja noge i više udobnosti. Taj se dio s vremenom djelomično potroši ili se zbog znojenja i pritiska stanji, te tako dobro prianja uz petni dio stopala, zato je važno da obuću neko vrijeme nosite na nogama, ako postoji mogućnost prošetajte u njima (možda ćete negdje čak i naći stazu za trčanje za tu svrhu). Ispred prstiju uvijek mora biti za »jedan prst« prostora. Istina je, da je »jedan prst« kod nekih više, kod drugih manje, i tako je konačna odluka o veličini tenisice ipak prepuštena vama. Iskustva prijatelja ili priodavača u trgovinama bit će dobrodošla. Neka vas prilikom izbora prave veličine obuće uvijek vodi udobnost, nikako nemojte računati da će se obuća rastegnuti. Ako ne nađete idealnu veličinu, tražite dalje, inače ćete o tome razmišljati na prvom treningu, kad se pojave problemi. Prilikom isprobavanja pazite još i na širinu obuće. Neki proizvođači (npr. New Balance) proizvode iste modele u više različitih širina. Pravilno prianjanje obuće na nogu povećava sigurnost trčanja, jer je stabilnost veća, a pravilna veličina (širina i dužina) utječu i na manji broj žuljeva. Prilikom isprobavanja nosite čarape jednake ili slične onima u kojima ćete trčati. Ako ih nemate sa sobom ili ih još uopće nemate, kupite novi par i u njima sprobajte oba para tenisica. Uvijek isprobajte više modela i više veličina, neka vas prilikom kupovine ne povede ime poznate marke ili savjet prijatelja, izaberite model u kojem se najbolje osjećate vi sami.

Ako dvojite koja vam je grupa obuće potrebna, savjetujem vam da se uvijek odlučite za teži model. Nudit će vam mnogo više sigurnosti prilikom trčanja, a lakši model uvijek možete izabrati idući put. Trkači, prije svega početnici, ponekad žele nositi modele slične boljim trkačima. Uobičajeno to znači da izaberu prelagane modele koji nisu dovoljno ublažavani i stabilni za njihov način trčanja. 

Kao vrlo jednostavan savjet glede težine tenisice usporedite svoju težinu s težinom tenisice. Kod npr. 60 kg tjelesne težine će tenisica težine npr. 300 g biti dosta »teža« nego za trkača koji ima npr. 100 kg. Tu radije dodajmo koji kilogram, nego oduzmimo, a noge i tijelo će nam zbog toga prilikom trčanja biti vrlo zahvalni. Kada niste sigurni, savjetujem vam da se uvijek odlučite za teži model.
Što su lagane, odnosno teške trkaće tenisice je, dakle, vrlo relativno, jer ovisi o našoj tjelesnoj težini. Velik utjecaj ima i naša kondicija. Više trenirani trkači imaju manje problema glede stabilnosti prilikom trčanja i ravnomjernije »postavljaju« nogu tijekom trčanja. Manje trenirani pokazuju veliku razliku u tehnici trčanja na početku i na kraju. U tom nam slučaju teži i stabilniji model može dosta pomoći da trčanje bude ravnomjernije dužinom cijelog treninga. 
Teži modeli, dakle, znače više ublažavanja, veću regulaciju pronacije, više stabilnosti i bolju kontrolu kretanja. Posljedica tih karakteristika je viša sigurnost. Dakle, želimo li prilikom trčanja prije svega uživati i rezultat nam nije najvažniji, izaberimo srednje teške modele, a vrlo lagane modele radije prepustimo natjecateljima. Za sve koji se želite malo ozbiljnije posvetiti trčanju, preporučujemo da koristite 2 para obuće iz dvije različite grupe glede na težinu. Teži i udobniji model nosite za dulja i polagana trčanja
, a lakši model za brze treninge i moguća natjecanja.
Svi ponekad moramo odmarati i ne trčimo neko vrijeme, no prilikom »vraćanja« na trkaću stazu budite pažljivi. Prvih nekoliko treninga uvijek izvodimo u težim i više ublažavanim modelima, da tijelo opet »naviknemo« na opterećenje prilikom trčanja.
 

NATJECATELJSKI MODELI 
Modeli iz te grupe prikladni su za lagane trkačice i trkače, odnosno za srednje teške. Tehnologija baš kod tako laganih, unatoč tome da je manje izrazita, više dolazi do izražaja. Kod niske težine trkačica ili trkača do izraza dolazi slabije ublažavanje ili manji dodatak za stabilnost. Za teže trkačice i trkače savjetujemo da i za natjecanja biraju među težim i za njih sigurnijim modelima. Podloga za koju su izrađeni su prije svega asfalt ili podloge koje možemo naći na atletskim stazama (tartan itd.) Prilikom trčanja po zahtjevnijim terenima se, naime, prilično smanjuje stabilnost i ublažavanje, baš kao i rok trajanja.

Zbog potrebe za lakšom obućom te modele ne možemo odvojiti na »pronatore« i »supinatore«, jer je ugrađena tehnologija ublažavanja ili stabilnosti manje izrazita, te je debljina tih dodataka dosta tanja od klasičnih modela. Na taj način ne možemo za modele s neutralnim ublažavanjem (dakle, bez dodatnih »stabilizatora«) govoriti da su namijenjeni supinatorima, jer je ublažavanja premalo da bi obuća bitno pomogla  regulirati supinaciju. Slično je i kod modela za pronatore. Neki čak i imaju dodatke za stabilniju petu, ali nisu dovoljno snažni da bi mogli jače popravljati prejaku pronaciju.

 

MODELI ZA BESPUĆA 
Kod modela koji su namijenjeni trčanju po bespućima postoji mnogo specijalnosti na koje moramo paziti i koji ih razlikuju od »uličnih« modela. S obzirom na to da trčanje po bespućima postaje sve popularnije, i ponuda takvih modela svake sezone postaje sve veća, moramo paziti na neke specijalnosti. Pravilnim izborom možemo naći model koji će biti univerzalniji te ćemo ga za rekreaciju moći koristiti za trčanje po različitim podlogama. Uz to je većina tih modela vrlo prikladna za planinarenje. Ugrađeni materijali su izdržljiviji i sama izrada je jača, zato su ti modeli nešto teži nego ulični. 

Jedna od važnijih razlika je ta da ne trčimo po ravnoj podlozi. Pri trčanju po bespućima pristanak stopala pomaknut je naprijed i nije više uvijek na dijelu stopala pod petom. Kod takvog načina trčanja dodaci za reguliranje pronacije više ne djeluju, jer su uvijek postavljeni pod petom, odnosno kod nekih modela, pod stopalni luk. To znači da kad pristanemo na dijelu pod prstima, dio pod petom nema više jednaku ulogu kao u slučaju ako pristanemo pod petom. Kod »terenaca« zato takve tvrđe dijelove u zadnjem dijelu obuće zovemo »stabilizatorima«, iako je njihova funkcija u slučaju tvrde podloge još uvijek reguliranje pronacije. Te regulacije ima obično manje nego kod uličnih modela, a s obzirom na to da to nije njihova osnovna  namjena, za kraće udaljenosti i rekreativno trčanje još su uvijek u redu. Postoji nekoliko modela koji nemaju dodatne stabilizatore i imaju ravnomjerno ublažavanje po čitavoj površini pete te ih prilikom trčanja po tvrdim podlogama i načinu trčanja peta-prsti mogu koristiti i supinatori. Takvo univerzalno korištenje, naravno, vrijedi za one koji trče rekreativno i na kraćim udaljenostima, te nemaju vrlo izrazitu pronaciju ili supinaciju. Svi ti modeli su prikladni i za klasičan način trčanja, naravno. Za dulje i redovitije treninge preporuča se biranje posebno modela za trčanje po neuređenom terenu, i posebno za trčanje po tvrdim uređenim podlogama (asfalt, makadam) s izrazitijim tehničkim posebnostima. Prilikom duljih i intenzivnijih trčanja su opterećenja dosta veća i tada su tehničke karakteristike obuće mnogo važnije.

 

 

MODELI KOJI OPONAŠAJU PRIRODAN NAČIN TRČANJA I BOSONOGO TRČANJE (tenisice za bosonogo trčanje)
Uz modele koji su bez ublažavanja i nude samo zaštitu stopala od vanjskih utjecaja (hladnoća, blato, kamenje….), te ih imenujemo »bosonogim«, razmišljanjem o tome kakvu vrstu obuće smo sposobni koristiti, pojavila se još jedna grupa koja kopira način priridnog trčanja, a stopalu svejedno nudi dovoljno ublažavanja i zaštite. S obzirom na to da ne postoji mnogo ljudi koji bi bez problema zamijenili klasične trkaće modele novim trendom trkaćih »bosonogih« modela, bi ta grupa najvjerojatnije zanimala mnogo onih koji razmišljaju o promjeni načina trčanja. Kod tih modela je važno da se naklon pete prema prstima prilično smanjuje. Prije je postojalo mnogo modela s 12 mm (ili čak i više) naklona, a sad se naklon smanjuje i kod klasičnije trkaće obuće, gdje se mnogo modela promijenilo i njihov naklon je sad samo još 8mm ili čak i manje. U idućoj su grupi modeli koji imaju manje od 8 mm naklona (većina je oko 4 mm). U tom je slučaju položaj stopala »prirodniji«, što znači da više podsjeća na bosonogo hodanje. Prilikom trčanja, znači, ne trčimo na način da pristajemo na dio pod petom, nego se taj položaj »pristanka« pomiče pod stopalni luk, a nekad i pod prednje jastučiće. Bosa peta nije baš prikladna za »pristanak« stopala prilikom trčanja. U peti nema masnog tkiva za ublažavanje, baš kao ni zglobova ili mišića koji bi ublažili udarac težine na podlogu. Veći dio od 33 zgloba i 28 kostiju iz kojih je »izrađeno« naše stopalo skriva se u srednjem i prednjem dijelu stopala. U govoru često upotrijebimo pojam, da netko trči »na prste«. Tom prigodom neka vrijedi upozorenje da to još uvijek znači da je pristanak na jastučiće pred prstima, jer ako stvarno pokušate trčati po prstima, lako može doći do ozljeda kostiju i zglobova prstiju. Gdje je vaše mjesto pristanka ćete najlakše isprobati na način da neko vrijeme trčite bosi po npr. mekanoj travi – tamo gdje pristanak ne boli, to je pravo mjesto.

 

KAKO TRČIMO U TAKVOJ OBUĆI? 
Uz to da ne možemo trčati na način peta-prsti (pristanak na peti i odskok pod prstima), pri bosonogom trčanju mijenja se i još nekoliko drugih stvari. Pristajemo na prednji dio stopala, a to znači da se težište tijela pomakne prema naprijed i djeluje nad dijelom gdje stopalo pod prstima dolazi u kontakt s podlogom. Sila koja djeluje na zglobove (kukove, koljeno i gležanj) je tako skoro pravokutna i položaj gornjeg dijela tijela je zbog toga više izravnan. Velik dio ublažavanja preuzimaju i mišići bedara (sjetimo se koje od tih mišića osjećamo na skijanju, gdje preuzimaju prilogođavanje terenu, baš kao i prilikom trčanja), što znači da je prilikom dodira stopala s podlogom naše koljeno savijeno, tako da čitava noga djeluje kao ublaživač. Pri tome mislimo na stopalo, gležanj, koljeno i sve mišiće koji te dijelove povezuju. Tijelo se vrlo brzo prilagođava optimalnom djelovanju, dužina koraka se smanji i zato se posljedično poveća frekvencija trčanja. Kraći korak omogućava da je težište tijela pravilnije raspoređeno nad stopalom, a polaganje stopala na podlogu je zato manje stresno, nego u slučaju da čitava težina tijela optereti petu. Druga velika promjena pokazuje se kod odskoka. Jer je korak kraći, ni odskok, naravno, nije više tako izrazit. Prilikom pristanka na prednji dio stopala izgubimo dosta manje energije nego kod pristanka na petu (gdje u biti kočimo, odnosno gubimo brzinu) jer je važno pravovremeno dizanje stopala i ne odskok. Na svim treninzima bosonogog trčanja ćete se zato najprije susresti s poskocima na mjestu. Kad naučimo to kretanje povezati s pomicanjem prema naprijed, upoznli smo najveću tajnu bosonogog trčanja. Posljedica toga je, naravno, i viša frekvencija trčanja. Kod klasičnog trčanja ta iznosi negdje 140 , a kod prirodnog (bosonogog trčanja) 180. Za sve koji koristite različite mjerače dužine trčanja (»footpode«), to znači nove izmjere, jer ćete u suprotnom dobiti za cca. 25% »prebrze« rezultate, odnosno za toliko će se »povećati« izmjerena udaljenost.

 

Podaci o težini trkača i trkačica iz teksta:

Žene :

- lake trkačice: do 55 kg

- srednje teške trkačice: između 55 kg i 70 kg

- teške trkačice: nad 70 kg

Muškarci:

- laki trkači: do 75 kg

- srednje teški trkači : između 75 kg i 90kg

- teški trkači: nad 90 kg

 

 

Sve dodatne informacije su vam dostupne na već znanim adresama:

igor@superge.si
info@superge.si

© Sadržaj web stranica, fotografije, tekstovi i grafika vlasništvo su Tomas sport2 d.o.o. te su zaštićeni po zakonu o autorskim pravima. Neovlaštena uporaba bez suglasnosti je zabranjena.